Prevelika očekivanja često nas stavljaju u zamku gde su naši snovi i ciljevi tako uzvišeni da postaju nedostižni. To je kao da želimo skočiti direktno na vrh planine, zanemarujući stepenice koje vode do nje.
Uzmimo za primer osobu koja se bori sa anksioznošću. Ona dobija šansu da poboljša svoje stanje, da anksioznost bude manjeg intenziteta i da se ređe javlja. Ali, umesto da prihvati ovu priliku kao korak napred, odbacuje je jer se nada potpunom isceljenju. Ovo je klasičan primer kako prevelika očekivanja mogu sprečiti napredak. Umesto da se raduje malim pobedama, osoba ostaje zarobljena u stanju gde joj je teško, jer želi savršenstvo.
Sličan primer možemo naći i u profesionalnom životu. Neko može biti nezadovoljan poslom jer očekuje brzu promociju ili značajno povećanje plate. Međutim, odbijajući da ceni manje uspehe i postignuća, poput usvajanja novih veština ili dobijanja pozitivnih povratnih informacija, ta osoba propušta prilike za stvarni napredak.
Važno je postaviti realna očekivanja i ceniti svaki korak napred, ma koliko mali bio. Postavljanje visokih ciljeva nije problem, ali fokusiranje samo na krajnji ishod bez vrednovanja procesa može biti štetno. Treba razumeti da je svaki put sastavljen od koraka i da je svaki korak važan. Napredak često dolazi postepeno, i važno je naučiti ceniti svaki korak na tom putu. Kada prihvatimo da je život putovanje a ne destinacija, otvaramo se za rast i razvoj, bez pritiska nerealnih očekivanja.
✨
Goran Janjić, Hipnoterapeut
+381 69 100 4991
hterapeut@gmail.com
www.goranjanjic.com