Ja sam, kao što se to od jednog prosečnog čoveka očekuje, imao rezervne opcije za sve, od čarapa pa sve do mišljenja. Kada sam kupovao čarape, uvek sam kupovao dva identična para. Razlog? Ako jedna čarapa strada, imam rezervu. Delovalo je kao odličan plan, sve dok jednog dana nisam shvatio da imam šest neparnih čarapa koje čekaju svoje izgubljene drugare.
Slično je bilo i s mojim poslovnim angažmanom. Držao sam do dva posla, misleći da ću se osigurati u slučaju da jedan propadne. Međutim, razapet između dve kancelarije, nisam bio ni tamo ni ovamo. Bio sam kao onaj čovek što hoće da uhvati dva zeca pa ne uhvati nijednog.
Nije trebalo mnogo vremena da shvatim da su moje rezervne opcije bile samo iluzija sigurnosti. Bio sam čovek koji je imao sve, a zapravo nije imao ništa. Svaki put kada bih se oslonio na „drugu opciju“, zapravo sam rasipao svoje resurse, energiju i, što je najvažnije, svoje vreme. Život mi je prolazio u neodlučnosti, u strahu od izbora, jer biranje jednog puta neizbežno znači odustajanje od drugog.
U jednom momentu mi je zazvonilo zvono za uzbunu i shvatio sam da moram nešto da promenim. Odlučio sam da dođem kod Vas, Gorane, i proverim da li hipnoterapija, to čudo o kome se sve više priča, može i meni da pomogne.
I da, već posle nekoliko dana slušanja terapije klupko zabluda je počelo da se odmotava. Umirio sam se, nekako sam postao svestan mnogih svojih kvaliteta i snage koju imam u sebi. Ideja o rezervnim opcijama je polako ali sigurno gubila uporište u meni, i sve mi je bilo jasnije kojim putem želim dalje, i posvetim mu se u celosti. Sada je to sve iza mene, i zadovoljno mogu da kažem da sam, dok sam imao „duplo“ u stvari bio razapet na krstu sopstvene neodlučnosti i potrebe da se obezbedim.
Više nisam raspolućen i to je zaista mnogo dobar osećaj. Hvala!
Kosta Z.