Kada sam se udala za svog muža, činilo se da je sve savršeno. On je bio divan prema meni, pažljiv i brižan, i činilo se da ništa ne može pokvariti našu sreću. Ali, vremenom sam počela primećivati da postoje neki dani kada je bio distanciran, da nije želeo da priča, da ga je nešto mučilo.
Nisam razumela šta se dešava. Misleći da sam ja nekako kriva za to, počela sam da se osećam loše, kao da nisam dovoljno dobra za njega. Pokušavala sam da ga uverim da ga volim i da sam tu za njega, ali sve je bilo uzalud. Nisam razumela da se on bori sa sopstvenim demonima, da ima tešku prošlost koju je teško prevazići.
Tek kada sam odlučila da potražim pomoć, otkrila sam koliko sam grešila. Otišla sam na hipnoterapiju, gde sam konačno shvatila šta se dešavalo sa mojim mužem. Shvatila sam da su njegovi problemi bili mnogo veći od mene, da je on morao da se bori sa sopstvenim demonima kako bi preživeo.
To je bio trenutak kada sam shvatila da ne mogu biti tu da ga spasim od svega, ali da mogu biti tu da ga podržim. Shvatila sam da sam ja ta koja može da mu pruži ljubav i podršku u teškim danima. Shvatila sam da je on pokušavao da me zaštiti od svoje prošlosti, a da sam ja bila ta koja nije umela da to prepozna.
Sada sam zahvalna na tome što sam otkrila pravu istinu. Zahvalna sam što sam naučila da volim nekoga u celosti, sa svim njegovim manama i vrlinama. Zahvalna sam što sam naučila da budem bolja osoba, da budem podrška i oslonac nekome koga volim. Naš brak se sada temelji na iskrenoj ljubavi i razumevanju, i to je ono što me čini srećnom.
Š.S.