Moj život bio je poput beskrajne trke u potrazi za nečim što sam mislila da će mi doneti sreću. Radila sam prekovremeno, jurila po rasprodajama, kupovala rodbini poklone, štedela da zamenim moj stari dvogodišnji auto, neprestano se trudeći da zadovoljim očekivanja roditelja, rodbine, prijatelja, kolega… Ali, sreća koju sam uspevala da dosegnem bila je veoma…
Месец: јануар 2024.
Ostavila sam iza sebe beskrajnu pustoš!
Godinama unazad bila sam poput figure u nekom zaboravljenom pejzažu. Hodala sam kroz život, a da nisam zaista koračala, živela, a da nisam zaista disala. Svaki moj dan bio je kao zid, hladan i neosvojiv, iza koga su moji snovi ostajali zarobljeni. Kada sam počela terapiju kod Gorana, svaka seansa je bila kao udarac čekića…
Ljubav koja me je zapalila i ogorčenost koja me je progutala.
Nazvali su me Violeta. Četrdeset i četiri su mi godine, a život mi je poput pretrpane sobe starih novina – svaka stranica priča drugačiju priču, svaka izbledela fotografija krije neki zaboravljeni san. Našla sam se u kancelariji Gorana, hipnoterapeuta, čoveka čiji pogled prodire u dubine duše, kao da traži nešto izgubljeno, zaboravljeno. Sedela sam tamo,…
Sada sam bolji domaćin sopstvenom životu.
Svako jutro gledao sam u ogledalo i video čoveka koji nije znao šta traži u svom odrazu. Moj život je bio kao stari kaput, udoban, ali iznošen i pun rupa od neostvarenih snova i neizgovorenih reči. Početak terapije bio je kao kada dete prvi put ugleda more. Malo straha, malo čuda, malo nade. Svaka seansa…
Teško mi je bilo da živim!
S obzirom da sam 2 godine dana bila u down fazi, ja prosto ne mogu da verujem koliko sam se brzo transformisala i od žalosne vrbe ive postala prelepi labud???? Jel čujete kako sama sebi dajem kompliment? Ovo pre ne bih rekla ali sada svakim danom sebe sve više cenim. Svima u PG pričam za…