„Gorane, ja ne znam šta da radim. Srce mi kaže jedno, a razum drugo.“ Tako je počeo naš razgovor. Senka je sedela preko puta mene, tiha, ali sa očima punim nemira. Imala je 23 godine, diplomu u džepu i ponudu za posao u inostranstvu koja je bila ostvarenje sna. Ali… tu su bili i njeni…
Месец: октобар 2025.
Osećam se kao mašina koja je ostala bez dugmeta za gašenje.
„Gorane, da li je moguće da čovek zaboravi kako se odmara?“ Ovo pitanje postavio je Vlatko, mladić od tridesetak godina, uspešan programer čiji je pogled bio umoran, ali nekako prazan, kao da gleda kroz mene, a ne u mene. Seo je u fotelju i delovao je kao da je na tom mestu skupio svu težinu…