Prazna kuća ne zvuči tiho. Ona vrišti. Vrišti podsećanjima na prosutu kafu, na razbacane čarape i na smeh koji je do juče odjekivao hodnicima. Violeta je sedela preko puta mene, a njene oči su bile uprte u pod, kao da traži mrvice onog života koji je imala pre samo mesec dana. „Znam da mislite da…