Postoje ljudi koji uđu u prostoriju i ispune je tišinom. Ne onom neprijatnom, već gustom, teškom tišinom koja govori o nevidljivom teretu. Marko je bio jedan od tih ljudi. Kada je seo u fotelju preko puta mene, imao sam osećaj da je sa sobom u nju spustio i ogroman, nevidljivi ranac. Njegova ramena su bila…
Категорија: Iskustva
Svet je grozno mesto?
Svet je grozan. Ljudi su sebični, sve je lažno, sve je pokvareno. Kako neko može da bude srećan u ovakvom svetu? Ja ne mogu da se pravim da je sve u redu kad nije. – rekla mi je gospođa u kasnim tridesetim, čim je sela u fotelju preko puta mene. Njene reči su bile pune…
Nisam smela da pokažem slabost, ni da se požalim!
Lola mi je ispričala kako je godinama potiskivala emocije. Verovala je da je snaga u tome da ne osećaš. Da si jak kad te ništa ne dotiče. „To mi je govorila majka. Da ne pokazujem slabost. Da se ne žalim. Da ćutim i guram dalje.“ Rekao sam joj: „Zamislite svoje misli kao garderobu. Svakog jutra…
A gde sam tu ja?
„Imam posao, porodicu, sve što bi trebalo da me čini srećnom. Ali kad ostanem sama, osećam prazninu. Kao da sam samo posmatrač sopstvenog života.“ Tokom našeg dvočasovnog susreta, Jelena mi je ispričala da se godinama trudila da bude „dobra majka“, „dobra supruga“, „dobra radnica“. U toj trci za savršenstvom, izgubila je kontakt sa sobom. Nije…
Baklava.
Nisam očekivao da će mi tog dana na vrata zakucati – BAKLAVA. Ne, nije to bila metafora. Stvarno baklava. U zlatnoj kutiji, zamotanoj u papir sa sitnim cvetovima, koji je, kada se pažljivo odlepi, mirisao na detinjstvo. Na one stare vitrine kod moje babe Đurđe, gde stoje slatkiši „za goste koji iznenada banu”. A odmah…