„Znate, nedavno sam bila u bolnici, i osećam se izdano. Ono što me je najviše povredilo je to što se pojedini ljudi iz mog života, ljudi sa kojima sam nekada bila bliska, nisu setili čak ni poruku podrške da mi pošalju.“ Klimnuo sam glavom, pokazujući da je slušam i razumem. „To mora da je bilo…
Месец: октобар 2024.
Kako to da drugi mogu a ja ne?
„Znam da ovo zvuči ludo, ali ponekad poželim da nikad nisam naučila da čitam,“ rekla je Mia uz nervozni smeh dok je sedala u fotelju preko puta mene. Njen pogled je lutao po prostoriji, kao da traži nešto što bi joj dalo odgovore koje nije mogla da nađe u knjigama. Mia je bila uspešna mlada…
Ne mogu da se nateram da učim!
Nisam ni slutio koliko će me njena priča dirnuti. Saška je ušla kao oluja – kosa raščupana, oči crvene, a ruke su joj se tresle dok je pokušavala da skine jaknu. „Izvinite što kasnim,“ promrmljala je, „jedva sam ustala iz kreveta danas.“ Ponudio sam joj čašu vode i sačekao da se malo smiri. Saška je…
Kao da sam se isključila iz života!
Njen izgled je bio neobičan – tamna kosa je bila uredna, ali lice bez trunke šminke. Činilo se kao da je odustala od brige o sebi, baš kao što je odustala i od ljubavi. „Dobar dan, Gorane,“ rekla je tihim glasom dok je sedala na fotelju. „Ne znam ni sama zašto sam ovde. Verovatno je…
Strah od ostavljanja!
Ona… samo što nije otišla. Kaže da sam previše naporan, da se guši. Ali ja ne mogu da je pustim, razumete? Šta ako ode? Šta ću ja onda? Zlatanov glas je bio ispunjen strepnjom, očajom koji dolazi iz dubine duše. Dok smo razgovarali, slika je postajala jasnija. Zlatan nije bio u vezi iz ljubavi, već…