Ona… samo što nije otišla. Kaže da sam previše naporan, da se guši. Ali ja ne mogu da je pustim, razumete? Šta ako ode? Šta ću ja onda?
Zlatanov glas je bio ispunjen strepnjom, očajom koji dolazi iz dubine duše. Dok smo razgovarali, slika je postajala jasnija. Zlatan nije bio u vezi iz ljubavi, već iz potrebe – iz osećaja da bez te veze on jednostavno ne postoji. Nije tražio samo partnerku, tražio je emocionalni oslonac koji nikada nije imao.
„Zlatane, da li možete da se setite trenutaka iz detinjstva kada ste se osećali sigurno i voljeno?“ upitao sam, ali sam već naslutio odgovor. Njegov pogled se zamutio, a ramena su se blago spustila.
„Ne… tata nije bio tu često. Mama je stalno bila nervozna. Nikad nisam znao kada ću dobiti pažnju, kada ću je zaslužiti,“ rekao je sa gorčinom u glasu. U tom trenutku shvatio sam koliko duboko je ukorenjena njegova potreba za potvrdom svojih vrednosti.
Objasnio sam mu da su njegove emocionalne rane iz detinjstva uslovile način na koji sada funkcioniše u vezi. „Vaš strah da ćete biti ostavljeni i osećaj praznine kada niste s partnerkom nisu samo osećaji trenutne situacije. To je deo dubljeg obrasca koji ste formirali još kao dete, kada niste imali stabilan i siguran oslonac.“
Hipnoterapeutski proces sam usmerio ka tome da oseća sigurnost unutar sebe, umesto da je traži izvan, kod partnerke. „Vi ste vredni ljubavi i pažnje, ali pre svega morate to osetiti u sebi. Tek tada, veza može biti oslonac, a ne jedini izvor sigurnosti.“
Dva dana nakon seanse, poslao sam Zlatanu prilagođenu audio terapiju. U toj terapiji, kroz smirujuće sugestije, vodio sam ga ka tome da prepozna svoju unutrašnju snagu i stvori osećaj ljubavi prema sebi, bez potrebe da njegova sigurnost zavisi isključivo od spoljnih faktora.
Nakon četiri nedelje, Zlatan mi je poslao pismo. Njegove reči bile su daleko smirenije, iako još uvek bojažljive: „Gorane, osećam promene. Još uvek me plaši pomisao da ostanem sam, ali sada nisam užasnut tom mogućnošću. Nekako osećam da bih mogao da izdržim, da ću biti u redu. Ranije sam mislio da ću da poludim, ali sada znam da neću. Boleće, ali ništa u životu nije bez bola. Sve više shvatam da moj život ne zavisi od toga da li je ona tu svaki trenutak. Verujem da će se sve još više smiriti, ali već sada vidim svetlo na kraju tunela. Slušaću terapiju i dalje.“
Zlatan je počeo da razume – ljubav koju traži mora prvo da pronađe u sebi. A tek tada će moći da se oslobodi straha od napuštanja i izgradi zdraviji odnos, kako sa sobom, tako i s partnerkom.
>> Objavljeno uz dozvolu klijenta <<