„Znate, nedavno sam bila u bolnici, i osećam se izdano. Ono što me je najviše povredilo je to što se pojedini ljudi iz mog života, ljudi sa kojima sam nekada bila bliska, nisu setili čak ni poruku podrške da mi pošalju.“
Klimnuo sam glavom, pokazujući da je slušam i razumem. „To mora da je bilo veoma bolno iskustvo za Vas,“ rekao sam saosećajno.
„Jeste,“ nastavila je Radmila. „Ali znate šta me najviše muči? To što se mi sada ne družimo ne znači da treba da budu toliko nemarni. Ja bih kod njih otišla u posetu bez obzira na sve.“
Zastao sam na trenutak, razmišljajući o njenim rečima. Onda sam nežno odgovorio: „Radmila, možda je to suštinski razlog zašto se manje družite. Vi biste otišli kod njih, a oni kod Vas ne. To je ta razlika koje možda niste bili svesni a polako vas je razdvojila.“
Vidio sam kako se njen izraz lica menja dok je obrađivala moje reči. „Znate šta, Gorane? Mislim da ste u pravu,“ rekla je polako. „To je poenta svega. Zato neki ljudi više nisu tu u mom životu. I možda je to, na kraju krajeva, dobra stvar.“
Tokom sledećih sat vremena, razgovarali smo o vrednosti istinskih prijateljstava, o postavljanju zdravih granica u odnosima, i o tome kako da cenimo sebe bez obzira na postupke drugih. Nakon toga, prešli smo na inicijalnu hipnoterapiju.
U danima koji su usledili, pripremio sam personalizovanu audio terapiju za Radmilu, fokusirajući se na jačanje njenog samopouzdanja i oslobađanje od tereta nerealizovanih očekivanja.
Nekoliko nedelja kasnije, primio sam Radmilino pismo. „Gorane,“ pisala je, „Vaše reči i terapija su me duboko dotakle. Shvatila sam da moja vrednost ne zavisi od toga ko mi šalje poruke kada sam bolesna. Naučila sam da cenim one koji su zaista tu za mene, ali i da ne očekujem previše od onih koji to nisu.“
Radmilin slučaj me je podsetio koliko je važno da postavimo zdrave granice u odnosima i da naučimo da volimo sebe. Ponekad, najveći dar koji možemo dati sebi je oslobađanje od toksičnih veza i nerealnih očekivanja.
„Hvala Vam,“ napisala je Radmila na kraju svog pisma. „Sada znam da sam ja ta koja određuje svoju vrednost, a ne postupci drugih ljudi.“
Dok sam čitao njene reči, osetio sam duboko zadovoljstvo znajući da sam joj pomogao da pronađe tu unutrašnju snagu i mir. Njena priča je snažan podsetnik da je put ka istinskoj sreći često popločan samospoznajom i samopoštovanjem.
>> Objavljeno uz dozvolu klijenta <<
✨