„Mislim da sam bolesna od dobrote. Biti dobar je, u suštini, psihološki poremećaj“, nastavila je Jelena, sada već sa dozom crnog humora. „To je patološka potreba za odobravanjem, zamaskirana u altruizam. Ja sam klasičan primer. Nosim u sebi toliko tuđih problema da se moji sopstveni osećaju potpuno zapostavljeno. I sve to tolerišem. Znate, tolerancija je…
Категорија: Iskustva
Nekada je kritika ipak pohvala – ako razumemo jezik svoje porodice!
Neki ljudi jure za uspehom, neki za novcem, a neki za ljubavlju. Ratko je jurio duha. Ne bilo kakvog duha, već duha jedne jedine rečenice koju nikada nije čuo od svog oca: „Ponosan sam na tebe.“ Ratko je bio uspešan čovek po svim merilima modernog sveta. Inženjer, sa dobrim poslom, porodicom, čovek koji je sve…
Grč u stomaku je konačno nestao!
Postoje ljudi koji uđu u prostoriju i ispune je tišinom. Ne onom neprijatnom, već gustom, teškom tišinom koja govori o nevidljivom teretu. Marko je bio jedan od tih ljudi. Kada je seo u fotelju preko puta mene, imao sam osećaj da je sa sobom u nju spustio i ogroman, nevidljivi ranac. Njegova ramena su bila…
Svet je grozno mesto?
Svet je grozan. Ljudi su sebični, sve je lažno, sve je pokvareno. Kako neko može da bude srećan u ovakvom svetu? Ja ne mogu da se pravim da je sve u redu kad nije. – rekla mi je gospođa u kasnim tridesetim, čim je sela u fotelju preko puta mene. Njene reči su bile pune…
Nisam smela da pokažem slabost, ni da se požalim!
Lola mi je ispričala kako je godinama potiskivala emocije. Verovala je da je snaga u tome da ne osećaš. Da si jak kad te ništa ne dotiče. „To mi je govorila majka. Da ne pokazujem slabost. Da se ne žalim. Da ćutim i guram dalje.“ Rekao sam joj: „Zamislite svoje misli kao garderobu. Svakog jutra…