Postoje ljudi koji uđu u prostoriju i ispune je tišinom. Ne onom neprijatnom, već gustom, teškom tišinom koja govori o nevidljivom teretu. Marko je bio jedan od tih ljudi. Kada je seo u fotelju preko puta mene, imao sam osećaj da je sa sobom u nju spustio i ogroman, nevidljivi ranac. Njegova ramena su bila pognuta, a pogled, iako direktan, bio je umoran. Umoran do srži.
„Gorane, ja više ne znam kako se odmara“, rekao je, a te reči su zvučale kao da dolaze sa dna dubokog bunara. „Imam osećaj da će se sve raspasti onog trenutka kada ja stanem. Firma, kuća, porodica… sve je na mojim leđima.“
Marko je bio vlasnik male, ali uspešne porodične firme. Suprug i otac dvoje dece. Stub svoje zajednice, čovek na koga su se svi oslanjali. Ali taj stub je počeo da puca pod pritiskom. Pričao mi je o neprospavanim noćima, o telefonu koji neprestano zvoni, o osećaju krivice kada pokuša da odvoji pet minuta za sebe. Svaki problem u firmi bio je njegov problem. Svaka dečija briga bila je njegova briga. Svaki račun, svaka obaveza, svaki plan – sve je prolazilo kroz njegove ruke i njegov um.
„Moji radnici su dobri ljudi“, nastavio je, „ali uvek mislim da ja to mogu brže i bolje. Supruga mi pomaže, ali ne želim da je opterećujem svojim poslovnim brigama. Imam osećaj da sam sam u ovome i da moram da vučem za sve.“
Slušao sam ga pažljivo sat i po, puštajući ga da izbaci sav teret koji je nosio. Kroz njegovu priču, video sam obrazac koji je bio duboko ukorenjen: uverenje da je njegova vrednost direktno povezana sa njegovom sposobnošću da sve drži pod kontrolom.
„Marko“, rekao sam mu mirno, „zamislite da taj ogroman ranac koji nosite na leđima zaista postoji. Osetite njegovu težinu na ramenima. Šta mislite, šta bi se desilo kada biste ga na samo jedan trenutak spustili tu, pored fotelje?“
Pogledao me je zbunjeno, skoro uplašeno. „Sve bi se srušilo. Nastao bi haos.“
„A šta ako ne bi?“, upitao sam. „Šta ako biste, kada ga spustite, shvatili da su i drugi ljudi oko Vas sasvim sposobni da ponesu po jedan deo tog tereta? Šta ako biste uvideli da poverenje koje ukažete svom radniku ili supruzi nije znak Vaše slabosti, već znak Vaše snage kao lidera i partnera?“
Ćutao je nekoliko trenutaka. Točak u njegovoj glavi je počeo da se okreće u drugom smeru. Nakon našeg iscrpnog razgovora, odradili smo prvu, inicijalnu hipnoterapiju. Cilj je bio da mu pomognem da se opusti na način na koji godinama nije i da u njegovo ime, njegovoj podsvesti pošaljem poruku da je u redu i bezbedno pustiti kontrolu.
Kao što je i praksa, u naredna dva dana sam kreirao personalizovanu audio terapiju, skrojenu isključivo za njega i njegov problem, i poslao mu je uz uputstvo da je sluša svako veče pred spavanje, u naredne tri nedelje.
Prošlo je skoro dva meseca pre nego što mi je stigao mejl. Nisam ga požurivao, znao sam da je nekim procesima potrebno vreme da puste koren.
„Poštovani Gorane,
Javljam Vam se sa zakašnjenjem, ali sa razlogom. Čekao sam da vidim da li je ovo stanje stvarno. Pišem Vam sa Tare, upravo sam se vratio iz šetnje sa decom. Telefon je ostao u apartmanu, ugašen. Prvi put posle deset godina da sam otišao na odmor, a da nisam poneo laptop.
Onaj nevidljivi ranac o kome smo pričali… više ga ne osećam. Ne zato što su problemi nestali, već zato što sam shvatio da ne moram sve da ih nosim sam. Počeo sam da delegiram posao u firmi. U početku sam strepeo, proveravao svakih pet minuta. A onda sam video da moji ljudi ne samo da mogu da obave posao, već imaju i sjajne ideje koje meni nikada ne bi pale na pamet.
Kod kuće sam počeo više da razgovaram sa suprugom o svemu. Ispostavilo se da je ona jedva čekala da je uključim, da se oseti kao partner, a ne kao neko koga štitim od ‘velikih problema’. Teret je sada zajednički, a samim tim i mnogo lakši.
Spavam celu noć, budim se odmoran. Najbolje od svega je što se ceo ovaj proces odigrao tako prirodno, bez ikakvih trzavica ili negativnih posledica koje sam možda potajno očekivao. Jednostavno sam jednog dana shvatio da više ne osećam onaj grč u stomaku.
Hvala Vam što ste mi pomogli da spustim ranac.
Veliki pozdrav,
Marko“
>> Objavljeno uz dozvolu klijenta <<
✨ Goran Janjić, Hipnoterapeut
📞 +381 69 100 4991
📧 hterapeut@gmail.com
🌐 http://www.goranjanjic.com
🔗 https://youtu.be/bsE7PD0B6LA