„Ja sam neko ko je oduvek znao da želi da bude majka,“ rekla mi je. „Ali sam stalno mislila da još nije vreme. Prvo fakultet, da bih bila stabilna. Pa onda posao, da se osamostalim. Pa da se izborim za bolju poziciju. Pa da ne uđem u vezu samo da bih bila u vezi. Pa da on bude spreman. Pa da budemo finansijski stabilni. Pa stan. Pa sigurnost. I onda… ništa.“
Rekla mi je da je pokušavala na razne načine, potrošila mnogo novaca, vremena, suza, molitvi, i nade. Ispostavilo se da je čekajući idealne uslove za rođenje deteta, zaboravila na svoj biološki sat.
„Ne znam kako da se pomirim s tim,“ rekla je. „Kao da me je život prevario.“
Pitao sam je:
„I šta sad mislite o sebi, kad Vam nije pošlo za rukom da budete majka?“
Nije odgovorila odmah.
A onda je rekla nešto što često čujem:
„Ne znam više ni šta sam. Ako nisam majka — šta onda jesam?“
Na hipnoterapiji nisam pokušavao da joj “olakšam”.
Samo sam je, polako, bez pritiska, vratio u sliku deteta koje se nekada igralo sa lutkama, ne zato što je znalo šta znači biti majka, već zato što je znalo da je lepo >brinuti o nečemu<.
Pustio sam je da se prepusti toj slici.
Pa sam joj rekao:
„To što sada osećate, nije nedostatak. To je potvrda da umete da volite.
Ali uloga majke, koliko god sveta bila, nije jedina uloga kroz koju se čovek ispunjava.
Vi ste prvo čovek. Pa žena. Pa partnerka. Pa radnica. Prijateljica. Komšinica. Nečija svetla tačka.
Svaki život ima više pozornica. Ako se vrata jedne zatvore, to ne znači da scena ne postoji.“
Slušala je terapiju svake večeri.
Ne da bi “prebolela”, već da bi prestala da gubi sebe pokušavajući da postane ono što nije stigla da bude.
Nakon tri nedelje, napisala mi je poruku:
„Gorane, ja sam još uvek tužna. I biću, možda dugo. Ali prvi put ne mislim da sam promašila život. Ovih dana sam počela da pomažem jednoj devojci u Centru za nezbrinutu decu. Samo je učim engleski. I ona mi kaže: ‘Tako mi prija što ste ovde.’
Možda nisam majka. Ali sam neko ko ostavlja trag. I, iskreno, ponovo osećam da živim, a ne da čekam.“
I možda je to ono najvažnije.
Možda ne možemo da budemo sve što smo planirali, ali možemo da budemo ono što jesmo. U živimo u punoj prisutnosti. U ljubavi bez uslova.
> > Objavljeno uz dozvolu klijentkinje <<
✨ Goran Janjić, Hipnoterapeut
📞 +381 69 100 4991
📧 hterapeut@gmail.com
🌐 http://www.goranjanjic.com
🔗 https://youtu.be/bsE7PD0B6LA