„Gorane, imam jedan problem, ali obećajte da me nećete smatrati čudakinjom.“ S ovim rečima je počela Vera, visoka, ozbiljna žena u kasnim četrdesetim, sa pogledom koji kao da stalno nešto meri i analizira.
Seo sam naspram nje i rekao: „Verujte mi, ništa me više ne može iznenaditi.“
Duboko je udahnula i počela: „Već više od godinu dana, svaki put kada pokušam da izađem iz kuće, imam osećaj da sam zaboravila da zaključam vrata, isključim peglu ili ugasim svetlo. Zvuči smešno, znam, ali ja se vraćam i po pet, šest puta da proverim. Dešavalo se da kasnim na posao, da propustim važne sastanke, čak sam jednom izostala sa rođendana svoje ćerke jer nisam mogla da se odvojim od ulaznih vrata.“
Shvatio sam odmah – Vera pati od opsesivno-kompulsivnog poremećaja, ali ne u klasičnom smislu, već u vrlo specifičnom obliku: njena svakodnevica pretvorila se u beskonačno proveravanje i sumnju. Ovakvi slučajevi jesu retki, ali su izuzetno iscrpljujući.
„Vera, ovo što Vam se dešava nije Vaša krivica, niti ste Vi slabi. Vaš mozak je jednostavno naučio da Vam šalje lažne signale opasnosti. Ali, možemo da ga naučimo drugačije. Prvi korak je da shvatite: svaki put kada propustite da proverite, Vi dajete snagu svom strahu. Hajde da zajedno napravimo strategiju.“
Zajedno smo napravili plan: svaki put kada se pojavi impuls da se vrati i proveri, Vera je trebalo da zastane, udahne duboko, i u sebi izgovori: „Već sam proverila, sada biram da nastavim dalje.“ Dogovorili smo se da beleži svaki uspešan izlazak bez vraćanja.
Prva hipnoterapija fokusirala se na vizualizaciju sigurnosti. Vodio sam je kroz slike doma, zaključanih vrata, sigurnog odlaska. Naučila je kako da oseti smirenost i poverenje u sopstvenu odluku.
Audio terapiju je slušala svakog jutra pre izlaska iz kuće, kao mali ritual. Prošlo je tri nedelje, a meni su stizale kratke poruke: „Danas sam se vratila samo jednom.“ Zatim: „Juče sam uspela iz prve!“ Vremenom, poruke su postajale sve ređe, ali sve radosnije.
Dva meseca kasnije, stiglo je pismo:
„Gorane, sada izlazim iz kuće bez vraćanja. I dalje mi nekad naiđe pomisao, ali naučila sam da joj ne verujem. Nisam imala nikakve loše reakcije na terapiju, naprotiv – lakše dišem. Moja porodica mi kaže da sam postala opuštenija, a ja sam se podsetila kako izgleda živeti bez tog strašnog osećaja krivice. Hvala Vam što ste mi pokazali da mogu da budem slobodna.“
Ova priča mi je još jednom potvrdila: sloboda je ponekad baš to – mogućnost da odemo bez osvrtanja.
>> Objavljeno uz dozvolu klijenta <<
✨ Goran Janjić, Hipnoterapeut
📞 +381 69 100 4991
📧 hterapeut@gmail.com
🌐 http://www.goranjanjic.com
🔗 https://youtu.be/bsE7PD0B6LA