Gorane, ne mogu više da budem jaka za sve… – tako je počela naša seansa. Sedela je preda mnom sa rukama stisnutim u krilu, dok su joj oči bile pune suza koje je silom zadržavala. Zove se Lidija, ima 42 godine, dvoje dece, posao koji je nikada nije puštao da „odmori mozak“, i brak koji je godinama bio samo forma.
„Stalno se smejem, svi misle da sam jaka, da sve mogu. Ali unutra… kao da sam prazna kutija. Sve sam potrošila na druge.“
Duboko sam udahnuo. Takve rečenice nikada ne ostavljaju ravnodušnim.
Pitao sam je:
„Lidija, a ko je tu da bude jak za Vas?“
Slegla je ramenima. „Niko. To je valjda moja uloga.“
Tako često čujem ovu rečenicu od žena koje dođu kod mene. Navikle su da nose sve na svojim leđima – decu, posao, kuću, roditelje, očekivanja – a pritom zaborave na sebe. I telo počne da im šapuće da više ne može. Umor, nesanica, gubitak volje, pa na kraju i anksioznost.
U prvom delu razgovora, otvorili smo mnogo tema. Od detinjstva u kome se nije smelo plakati jer „šta ti fali“, do svakodnevnog osećaja krivice jer želi malo mira za sebe.
Tokom hipnoterapije, radio sam sa njom na osećaju samovrednovanja, postavljanju granica i oslobađanju od duboko usađenog osećaja krivice. Dok je bila u transu, polako sam je vodio ka unutrašnjem osećaju dozvole – da je u redu da stane, da je u redu reći „ne“, da nije slabost ako traži pomoć.
Dva dana kasnije poslao sam joj audio terapiju, sa instrukcijama da je sluša svake večeri pred spavanje, tri nedelje.
📩 Pismo koje sam dobio mesec dana kasnije:
„Dragi Gorane, ne znam kako da Vam zahvalim. Prva nedelja mi je bila najteža – mnogo sam plakala, ali to nije bio onaj plač iz nemoći, nego kao da mi duša izbacuje sav teret. U drugoj nedelji sam počela da primećujem promene – budila sam se sa manje pritiska u grudima, a do pre mesec dana sam mislila sam da će to trajati zauvek.
Počela sam da pravim male pauze u toku dana, bez griže savesti. Otišla sam na kafu sa drugaricom i nije mi bilo krivo što nisam skuvala ručak tog dana. Juče sam čak rekla mužu da idem sama na vikend kod sestre. Prvi put za 13 godina.
Vi ste mi pokazali da ne moram biti jaka za sve. Počela sam da biram i sebe.
Od srca,
Lidija“
—
Svi mi ponekad zaboravimo da je život maraton, a ne sprint. Ako želite da trčite dugo, morate znati kada da stanete, udahnete i oslušnete sebe.
Jer… ako Vi ne čujete sebe, ko hoće?
>> Objavljeno uz dozvolu klijentkinje <<
✨ Goran Janjić, Hipnoterapeut
📞 +381 69 100 4991
📧 hterapeut@gmail.com
🌐 http://www.goranjanjic.com
🔗 https://youtu.be/bsE7PD0B6LA