Seka je prestala da se raduje životu. „Ne znam više ko sam,“ rekla mi je čim je sela na stolicu preko puta mene. Oči su joj bile umorne, bez sjaja, kao da su izgubile svaki trag nade. Bila je srednjih godina, uspešna u karijeri, ali u njenom životu je nešto očigledno nedostajalo.
Razgovarali smo dugo. Seka mi je pričala kako oseća prazninu, i da joj se čini da sve što radi nema smisla. Uspesi u poslu, koje je nekada slavila sa radošću, sada su joj delovali beznačajno. „Kao da je sav život iscurio iz mene,“ priznala je, a glas joj je podrhtavao.
Objasnio sam joj da osećaj praznine često dolazi iz nesklada između onoga što radimo i onoga što nam je zaista važno. Ponekad, u trci za karijerom i uspehom, zaboravimo da se povežemo sa sopstvenim potrebama, sa onim što nas istinski ispunjava.
Prešli smo na prvu seansu hipnoterapije. U tih pola sata, kroz duboku relaksaciju, cilj je bio usmeren ka njenim skrivenim emocijama, onim koje su možda bile potisnute negde duboko. Nakon seanse, Seka je izgledala mirnije, i imala je više enegije.
U naredna tri dana pripremio sam za nju specijalnu audio terapiju. Fokusirao sam se na vraćanje radosti kroz ponovno povezivanje sa sopstvenim vrednostima i strastima. Poslao sam joj terapiju sa uputstvom da je sluša svakog dana, u tihom i opuštenom okruženju.
Nakon nekoliko nedelja, dobio sam pismo od Seke. Pisala mi je kako je počela da primećuje, isprva male, a onda i sve veće promene u sebi. Počela je da se budi sa osećajem smirenosti i blagim uzbuđenjem zbog dana koji je pred njom. Posle dugo vremena, budila se sa željom da prošeta parkom, da uživa u prirodi. Shvatila je da joj je nedostajala povezanost sa jednostavnim zadovoljstvima, sa onim što ju je nekada činilo srećnom.
Na kraju pisma, Seka mi je zahvalila. „Gorane, osećam kao da se život polako vraća u mene,“ napisala je. Iako je znala da je pred njom još dug put, bila je stpljiva i nastavila je da sluša terapiju jer je osećala da joj pomaže na njenom putu ka otkrivanju pravih životnih strasti.
Ovo iskustvo me je još jednom podsetilo koliko je važno da ne izgubimo kontakt sa onim što nas čini živima. Radost često zametnemo negde usput dok vijamo ono za šta verujemo da će nam doneti radost. Tada je potrebno resetovati želje i spoznati šta je to što nas istinski raduje i motiviše.
>> Objavljeno uz dozvolu klijenta <<