Dragi Gorane, pisanje ovog pisma je dokaz koliko čovek može biti u zabludi, a ja sam živ primer toga. Moj brak sa suprugom bio je na ivici; komunikacija je bila na nivou minimuma, a razumeli smo se još manje. Kada je moja žena odlučila da pomogne sebi uz pomoć hipnoterapije, bio sam skeptičan. Pomislio sam da su sve to priče o vašarskim trikovima i nisam verovao da će to doneti bilo kakvu promenu.
Ali, kako su dani prolazili, primetio sam promene kod nje. Bila je smirenija, tolerantnija, ljubaznija. Tada sam shvatio da moram da preduzmem nešto i ja. Bilo mi je važno da očuvam brak. Odlučio sam da dođem na terapiju.
Sada, pola godine kasnije, mogu da priznam koliko sam bio u zabludi. Naš brak je procvetao. Razumemo se i komuniciramo sa nekom novom prisnošću i elanom. Tužne i teške dane zamenili su dani sa mnogo više ljubavi, razumevanja i međusobnog poštovanja.
Zahvaljujući Vama, naš odnos je sada skladniji i ljubazniji, a naše razlike više ne izazivaju konflikte već se rešavaju mirnim razgovorom. Iako ponekad još uvek imamo nesporazuma, naučili smo kako da se nosimo sa njima na način da ne izazivamo bespotrebne sukobe.
Zahvaljujem Vam se od srca, Gorane. Otvorili ste mi oči i pomogli mi da shvatim vrednost promene i snagu koju hipnoterapija može da donese.
S poštovanjem,
Milan