Ana je došla kući sa posla kasno uveče, izgledajući iscrpljeno.
Marko: „Izgledaš umorno, Ana. Kako je bilo na poslu?“
Ana: „Oh, Marko, bio je tako naporan dan. Ima toliko stvari koje moram da uradim, a jednostavno ne znam odakle da počnem.“
Marko, pokušavajući da bude koristan, počeo je da daje Ani savete.
Marko: „Znaš, Ana, možda bi trebalo da napraviš listu zadataka. Ili možda da razmisliš o delegiranju nekih zadataka svojim kolegama…“
Ana, već preopterećena, prekinula ga je.
Ana: „Marko, hvala ti, ali stvarno mi ne trebaju saveti sada. Samo sam htela malo da se požalim.“
Ova priča prikazuje situaciju u kojoj muškarac, u ovom slučaju Marko, pokušava da reši problem umesto da pruži emocionalnu podršku, što je ono što žena, u ovom slučaju Ana, zaista traži.
U ovoj situaciji, Marko bi mogao bolje da reaguje samo slušajući Anu i pružajući joj emocionalnu podršku, umesto da odmah pokušava da reši problem. S druge strane, Ana bi mogla biti jasnija u tome šta joj je potrebno od Marka – u ovom slučaju, samo ohrabrenje i razumevanje, a ne konkretna rešenja. Ova priča pokazuje koliko je važno da muškarci i žene shvate razlike u svojim načinima komunikacije kako bi izbegli nesporazume.