Reči nisu samo reči. One su alati, čarobni štapići, ali i oružje. Kao kapi kiše, one natapaju zemljište naših duša, ponekad negujući rast, a ponekad erodirajući temelje na kojima stojimo. Reči mogu biti melem na ranu ili so na otvorenu ranu; one su gradivni materijal naših emocija i slikari naših autoportreta.
Kada govorimo sebi, reči postaju unutrašnji dijalog koji vodi naše misli, oblikuje naše samopouzdanje, naše osećaje vrednosti. Reč „možeš“ postavlja krila na naša leđa, dok „ne možeš“ gradi zidove koji nas ograničavaju. Kako sebi govorimo, tako počinjemo i da se vidimo. Reči koje biramo odražavaju se u našem unutrašnjem ogledalu, često bojeći našu sliku svetlim ili mračnim bojama.
Isto tako, reči koje izgovaramo drugima su više od zvukova – one su otisci koje ostavljamo na tuđim dušama. Kompliment može nekoga podići iz najdublje tuge, dok kritika, čak i kad je konstruktivna, može odjeknuti kao grom iz vedra neba. Kada govorimo, trebalo bi da imamo na umu da su reči seme koje sadimo u bašti tuđeg bića.
Reči su kamen temeljac na kojem se izgrađuje život. One utiču na to da li ćemo se osećati snažni i slobodni, ili ćemo se osećati teško i bezvoljno. Svaka izgovorena reč je kao potez četkice na platnu života.
Kao što pažljivo biramo boje za naše domove, tražeći one koje će stvoriti atmosferu mira i topline, tako treba pažljivo birati i reči kojima gradimo svoj unutrašnji svet. Neka naše reči budu mostovi ka vedrinama, a ne lavirinti u kojima se lako gubimo. Birajmo reči koje će našim dušama dati prostor da dišu, da se raduju, da ljube, da rastu. Reči nisu samo reči – one su život.
✨
Goran Janjić, Hipnoterapeut
+381 69 100 4991
hterapeut@gmail.com
www.goranjanjic.com