U našim životima često govorimo o „Mi“ i „Oni“. Ovo nije samo obična priča o tome kako koristimo reči, već o tome kako te reči utiču na to kako se osećamo prema drugima. Kada kažemo „Mi“, mislimo na sebe i ljude koji su nam bliski. „Oni“ su ljudi koji nisu deo naše grupe. Često, kada postoji „Mi“ i „Oni“, lako je početi da mislimo da smo u nekoj vrsti takmičenja/sukoba sa njima.
Zamislite, na primer, porodicu. Kada govorimo „Mi smo roditelji, oni su deca“, kao da pravimo razliku. Ali kada kažemo „Mi, porodica“, osećamo se svi povezano. Isto je i na poslu. Ako kažemo „Mi menadžment, oni radnici“, zvuči kao da nismo na istoj strani. Ali, kada kažemo da smo svi deo iste firme, odnosno „Mi, firma“, tada radimo zajedno.
Ova priča nam pokazuje da nije samo bitno šta radimo ili imamo, već i kako govorimo o tome. Ako koristimo reči koje nas spajaju, umesto da nas dele, možemo napraviti bolje mesto za život. Naše reči mogu da nas zbliže sa ljudima i pomognu nam da zajedno radimo, umesto da se takmičimo. Zato, hajde da biramo reči koje grade mostove između nas, da više govorimo „Mi“ u svim delovima našeg života. Tako pravimo bolji svet za sve nas.