Moja borba sa nesanicom mogla bi se uporediti s epskim bitkama koje se inače odvijaju na filmskim platnima, s jedinom razlikom što je moje bojište bilo popločano jastucima, a oružje sat koji neumoljivo otkucava, dokazujući da je, u mojoj borbi protiv sna, vreme uvek na strani neprijatelja. Kroz tamne noći, koje su bile više okupirane brigama nego snovima, tragao sam za rešenjem koje bi moje večeri pretvorilo u nešto više od beskrajnog prevrtanja po krevetu.
U tom kontekstu, supruga, moj domaći filozof s diplomom iz praktične psihologije, predložila je hipnoterapiju. „Zamisli,“ reče ona, začikavajući me „možda te hipnoterapeut ubedi da si zapravo već spavao celu noć.“
Moram priznati, ideja da me neko hipnotiše zvučala je zastrašujuće, gotovo kao da ću završiti kao kokoška koja kljuca zrna na pozornici nekog vašarskog šoa. Ipak, nakon što je moja supruga dodala da je „strah od hipnoze samo još jedan izgovor da se ostane budan,“ odlučio sam da se suočim sa svojim strahovima.
Tako sam se jednog popodneva, sa srcem punim skepticizma, uputio na zakazanu seansu. Očekivao sam da ću zateći nekoga ko liči na čarobnjaka iz bajki, sa velikim, zagonetnim očima i moćima da me pretvori u poslušnog zeca. Međutim, umesto toga, dočekala me je osoba koja više liči na bibliotekara nego na čarobnjaka, sa smirenim glasom i pristupom koji je više naginjao ka terapeutskom nego ka spektakularnom.
Sesija je počela. Umesto da maše satom ispred mene ili da me moli da buljim u neki predmet dok ne padnem u trans, terapeut je jednostavno razgovarao sa mnom. Vodio me je kroz lavirinte mog uma, gde sam otkrio da moji strahovi i brige nisu ništa drugo do dimne zavese koje sam sam sebi postavio.
Kada sam se „probudio“ – a zapravo nikada nisam ni zaspao u uobičajenom smislu te reči – osećao sam se osveženo, kao da je neko resetovao moj unutrašnji sat. Shvatio sam da je moj strah od hipnoterapije bio neopravdan, baš kao i većina mojih prethodnih briga koje su me držale budnim noćima.
Pod budnim okom supruge, uredno sam tri nedelje slušao terapiju. Iskren da budem, radio sam to samo zato jer mi je hipnoterapeut rekao da to radim, a ja sam poput poslušnog đaka sledio instrukcije, iako sam već posle prve sense počeo da spavam kao beba. Sama terapija je toliko opuštajuća da nema šanse da ne zaspim i ne naspavam se.
Naravno, nesvakidašnje je priznati, ali moja avantura sa hipnoterapijom pretvorila se u jedno od najpozitivnijih iskustava mog života. I dok se spremam za noć punu snova, ne mogu a da se ne nasmejem na sve one noći provedene u borbi sa sopstvenim mislima, znajući da je, na kraju, jedini pravi neprijatelj bio moj sopstveni (nekontrolisani) um.
Vjekoslav B.
✨ Goran Janjić
Hipnoterapeut
+381 69 100 4991
hterapeut@gmail.com
www.goranjanjic.com
https://youtu.be/bsE7PD0B6LA