„Ne mogu više ovako, Gorane.“ Jovanka je progovorila tiho. Sedela je preko puta mene, povijena, kao da nosi težinu čitavog sveta na svojim ramenima. Suze su joj blistale u očima, ali ih je odlučno zadržavala.
Jovanka i njen muž bili su u braku više od deset godina, ali poslednjih godinu dana njihova komunikacija je postala gotovo nepostojeća. „Kao da smo postali stranci,“ nastavila je. „Sve što kažem ili uradim, njemu smeta. Konstantno se svađamo oko sitnica, a ja… ja više ne znam šta da radim.“
Dok smo razgovarali, polako se otkrivala dublja pozadina njihovih problema. Jovanka je oduvek bila osoba koja voli da ima kontrolu nad situacijama, dok je njen muž bio neko ko je preferirao da stvari idu svojim tokom. Ove razlike, koje su u početku bile deo njihove dinamike, sada su postale izvor nesuglasica.
„Da li ste ikada razmišljali o tome šta se zapravo krije iza vaših svađa?“ upitah je. Jovanka me je pogledala zbunjeno, kao da nije očekivala takvo pitanje.
„Pa, pretpostavljam da je to zbog različitih pogleda na stvari,“ rekla je nesigurno. „On jednostavno ne shvata koliko mi je važno da sve bude u redu, da sve funkcioniše kako treba.“
„Razumem,“ odgovorio sam. „Ali da li ste se ikada zapitali da li možda postoji nešto dublje, neki strah ili nesigurnost koja vas oboje vodi u ove sukobe?“
Jovanka je na trenutak zaćutala. Bilo je jasno da je ovo pitanje pogodilo tačno tamo gde treba. „Možda… možda se plašim da ga gubim,“ priznala je konačno, njen glas je bio skoro nečujan. „Plašim se da više nije srećan sa mnom.“
Nakon ovog priznanja, odlučio sam da krenemo dalje sa hipnoterapijom. Tokom seanse, Jovanka je uspela da se suoči sa svojim najdubljim strahovima. Vodio sam je kroz proces u kojem je ponovo otkrila sve one stvari koje su ih spojile na početku – ljubav, podršku, zajedničke snove. Naučila je da prepozna sopstvene nesigurnosti i da ne dozvoli da one oblikuju njen odnos sa mužem.
Tri dana kasnije, poslao sam joj audio terapiju sa sugestijama za jačanje komunikacije i povratak poverenja u braku. Instrukcije su bile jednostavne: slušati terapiju svakog dana, i svakog dana napraviti mali korak ka svom mužu – osmeh, nežna reč, iskren razgovor.
Tri nedelje kasnije, stiglo je njeno pismo. „Gorane, stvari su počele da se menjaju,“ pisala je. „Počeli smo ponovo da razgovaramo. Ne kao nekada, ali prvi put u dugo vremena osećam da smo na dobrom putu. Sada više slušamo jedno drugo, umesto da se svađamo. Zahvalna sam na Vašoj pomoći. Imam osećaj da ćemo uspeti.“
Jovanka i njen muž još uvek nisu prevazišli sve prepreke, ali sada su na putu koji vodi ka obnavljanju onoga što je nekada bilo izgubljeno. Ključ je bio u tome da ponovo otvore srce jedno za drugo, da se podsete na to zašto su se zaljubili, i da pronađu način da zajedno prebrode teškoće koje im život donosi.
>> Objavljeno uz dozvolu klijenta <<