Ćutanje ume i da ubije čoveka. – Tim rečima mi se Milena obratila nakon što je sela u fotelju preko puta mene. Izgovorila je to tiho, skoro kao šapat. Po njenom izrazu lica bilo je jasno da ta rečenica nije samo pesnička metafora – to je bila njena realnost. Radi na jednoj visokoj poziciji u firmi već nekoliko godina, ali poslednjih meseci, tišina je postala njen jedini odgovor na svakodnevne situacije.
„Znam da zvuči čudno,“ rekla je Milena „ali ćutanje je moj štit. Svaki put kada bih se usudila da kažem nešto, kada bih pokušala da se zauzmem za sebe, sve bi mi se obilo o glavu. Pa sam prestala. Prećutim sve. Ali, na kraju, to ćutanje me guši.“
Milena je bila žrtva mobinga na poslu. Njeni nadređeni i kolege su je sistematski isključivali iz projekata, kritikovali bez razloga i narušavali njeno samopouzdanje. Najgore od svega bilo je što je sama sebe ubedila da će, ako ćuti, bar sačuvati svoj mir. Ali kako se ispostavilo, taj mir ju je, malo po malo, ubijao.
„Svaki dan dođem kući sa mislima koje me stežu u grudima. Osećam se kao da sam zarobljena u sopstvenoj koži,“ nastavila je Milena.
„Kako biste želeli da razrešite ovu situaciju?“ upitao sam je, nadajući se da je spremna za promenu.
„Moram da nađem način da izađem iz ovoga. Znam da mi hipnoterapija može pomoći da razbijem tu blokadu, da se ponovo osećam kao ja.“
Tokom susreta posvetili smo se detaljnom razgovoru. Otkrili smo korene njene tišine – osećaj da nikada nije bila dovoljno dobra, da svaki put kad pokuša da se istakne, rizikuje osudu ili odbacivanje. Proveli smo sat i po u razgovoru, a zatim prešli na inicijalnu hipnoterapiju.
U dubljem stanju relaksacije, Mileni sam pomogao da se suoči sa tim situacijama na poslu, ali ovoga puta na drugačiji način. Umesto da ih prećuti, vežbali smo unutrašnju snagu da jasno i samopouzdano izrazi svoje potrebe i osećanja. Naučila je kako da prepozna trenutak kada tišina nije rešenje, već prepreka.
Narednih dana sam joj poslao audio terapiju, koju je slušala svake večeri. U njoj su bile sugestije za jačanje njenog samopouzdanja, vežbe za oslobađanje od straha od konflikta i prepoznavanje trenutaka kada je pravo vreme za izgovorenu reč. Cilj je bio da postepeno, tokom tri nedelje, ponovo uspostavi kontrolu.
Mesec dana kasnije stigla je Milenina poruka:
„Dragi Gorane,
Moram Vam reći da se osećam kao nova osoba. Slušala sam terapiju svake večeri i počela sam primećivati promene. Na poslu sam posle dugo, dugo vremena, počela da pokazujem karakter. Rekla sam ono što mislim, i to bez straha. Jesam bila uzbuđena, jeste mi srce lupalo, ali osećaj posle toga bio je neverovatan. Naravno, nije sve rešeno – mobing ne nestaje preko noći – ali ja više nisam ona ista Milena koja ćuti i sklanja se u svoj ćošak. Primetili su i ostali da se dešava nešto, i pritisak je značajno popustio i to kod većine. Rešiću ja to sve. Sada znam da mogu.“
Ponekad, tišina stvarno ume da ubije, ali uz pravu podršku, možemo naučiti kako da je pretvorimo u glasno, osnažujuće „NE“.
>> Objavljeno uz dozvolu klijenta <<