Veoma je zanimljivo to što se mnogi ljudi pobune na ideju da treba sebe da stave u centar svog života. Misle da je to sebično.
Deluje čudno ali čak i kada radimo najnesebičnija dela, ipak se ponašamo krajnje sebično. To nije ona sebičnost na koju smo navikli, u smislu da sa drugima ne želimo da delimo ono što smatramo svojim. Ovde se stvari odvijaju na višim, nematerijalističkim nivoima naše svesti.
Tu sve radimo isključivo radi sebe samih. Pokreće nas u stvari naša potreba da sebi samima pokažemo sebe u onom svetlu u kome želimo da se vidimo.
U tim slučajevima njihovo „sebično“ ponašanje će za rezultat imati i dobrobit drugih ljudi (što je sjajno), ali primarni cilj ipak nije dobrobit drugih, već da zadovoljimo svoju potrebu da sebe vidimo kao dobrotvora.
Ovim nikako ne želim da demotivišem dobrotu među ljudima, već bih voleo da shvatimo kako su nam posloženi prioriteti. Slika koju želimo da imamo o sebi u samom je vrhu prioriteta.
U odsustvu dobrog mišljenja o sebi život počinje da nam liči na močvaru punu strahova, nezadovoljstva i nemoći. Nasuprot tome, uz rast samopouzdanja, naš život sve više poprima obličje pitome i osunčane livade pune životne radosti.
#hipnoterapija radi sa našom podsvešću i zato veoma efikasno i brzo pomaže u podizanju ličnog samopouzdanja