„Ja se Bogu molim svaki dan. Svaki. A on? On me je zaboravio. Pogledajte me.“ Gledala me je sa suzama u očima, očekujući da potvrdim njenu priču o nepravdi.
Pričala mi je kako ima značajan višak kilograma, kako joj je svaki pokret težak, a energija reč koju je davno zaboravila. Najveća muka joj je bila to što je, po njenom mišljenju, Bog bio nepravedan. Ona, koja redovno ide u crkvu, moli se svakog dana i živi pošteno, dobila je telo koje je izdaje, dok drugi, samo tako, uživaju u vitkosti i zdravlju.
Slušao sam je pažljivo. Bilo je jasno da Marina svoju odgovornost prebacuje na višu silu, čekajući da čudo reši njen problem.
„Marina,“ rekao sam joj blago, „potpuno razumem Vašu frustraciju. I divim se Vašoj veri. Ali, hajde da razmislimo zajedno. Kada odete u prodavnicu da kupite hleb, šta uradite?“
Gledala me je zbunjeno. „Pa, platim ga.“
„Tako je,“ odgovorio sam. „Ne stanete ispred police i ne molite se da Vam hleb padne u korpu. Pružite novac, date nešto, da biste dobili nešto zauzvrat. Život funkcioniše na principu razmene.“
Nastala je tišina. Video sam da joj se misli komešaju.
„Vi želite da budete vitki,“ nastavio sam. „To je sjajan cilj. Ali taj cilj ima svoju cenu. Cena se ne plaća molitvom, plaća se odricanjem od viška hrane. Vi želite da imate energiju i kondiciju. Cena za to je odricanje od lenčarenja i sedenja. Cena je obuvanje patika i kretanje, čak i kada Vam se ne da. Bog Vam je dao slobodnu volju i snagu, ali na Vama je da tu snagu iskoristite i platite cenu za ono što želite.“
Taj dan smo uradili i prvu hipnoterapiju. Fokusirali smo se na buđenje njene unutrašnje snage, na prihvatanje odgovornosti i na promenu percepcije. Nije ona žrtva, ona je kapetan svog broda.
U roku od tri dana, poslao sam joj personalizovanu audio terapiju. Slušala ju je, kako smo se dogovorili, jednom dnevno, naredne tri nedelje.
Prošlo je mesec dana pre nego što mi je stigao njen mejl.
„Poštovani Gorane, moram da priznam, da sam posle našeg razgovora bila malo ljuta. Mislila sam da ne razumete moju muku. Ali onda sam počela da slušam terapiju i da razmišljam o onoj priči sa hlebom. Počela sam da plaćam ‘cenu’. Prvo sam izbacila slatkiše. Onda sam počela da šetam, samo deset minuta. Bilo mi je teško, ali sam zamišljala da plaćam račun za energiju. Znate šta? U pravu ste. Stvari su počele da se menjaju. Skinula sam prva tri kilograma, ali to mi nije ni najvažnije. Važnije je što se ne osećam bespomoćno. Osećam se snažno. I dalje se molim Bogu, ali sada se molim da mi da snagu da platim cenu, a ne da uradi posao umesto mene. Što se terapije tiče, prija mi. Slušam je i dalje. Radi svoj posao. Bolje spavam, imam više energije, mirnija sam i odlučnija. Hvala Vam.“
Objavljeno uz dozvolu klijentkinje <<
✨ Goran Janjić, Hipnoterapeut
🌐 http://www.goranjanjic.com