„Mile je hladan prema meni. Godinama smo zajedno, ali čini mi se kao da smo dvoje stranaca. Stalno gunđa, kritikuje me… Ja stvarno više ne mogu.“
Dok je pričala, primetio sam da se fokusira samo na ono što je loše. Svaka njena rečenica bila je optužba, ne samo na račun supruga, već i ljudi oko nje, pa čak i sopstvenog života.
„Zorice,“ rekao sam nakon što je završila, „šta mislite da je koren ovog nezadovoljstva? Osećate li da nešto u Vama, a ne samo oko Vas, doprinosi ovoj situaciji?“
Zastala je, zbunjeno me pogledala i uzdahnula. „Ne znam… možda. Ali, zar nije normalno biti nesrećan kad te neko ne voli?“
Kroz naš razgovor, ispostavilo se da Zorica već dugo oseća nezadovoljstvo koje nije imalo direktne veze s njenim suprugom. Bila je nesrećna zbog svog posla, koji joj nije donosio ispunjenje, osećala se kao da ne ostvaruje svoje potencijale. Uz to, borila se s niskim samopouzdanjem koje je poticalo još iz detinjstva – stalno je imala osećaj da nije dovoljno dobra, što ju je činilo netolerantnom prema sebi, ali i prema drugima. Kritike koje je uputila suprugu često su bile odraz njenih ličnih frustracija. Umesto da se suoči s time, prebacivala je krivicu na njega.
„Znate, Zorice,“ rekao sam, „kada osećamo nezadovoljstvo u sebi, skloni smo da ga projektujemo na ljude koji su nam najbliži. Vaš suprug možda nije savršen, ali da li mislite da i Vaša energija, Vaš stav, mogu doprineti njegovom ponašanju?“
Ćutala je neko vreme, a zatim tiho rekla: „Možda… Možda sam previše negativna. Ali kako da to promenim?“
Tokom naše seanse, Zorica je prvi put osvestila kako njena sopstvena emotivna stanja utiču na njen odnos sa suprugom i decom. U toku hipnoterapije, pomogli smo joj da se suoči s tim osećajem nedovoljnosti i nesigurnosti, da prihvati da je vredna ljubavi i pažnje, i da pronađe unutrašnji mir.
„Umesto da očekujete da Vas Mile usreći,“ rekap sam joj nakon hipnoterapije, „krenite od sebe. Radite na tome da Vi budete srećni, i primetićete kako se ljudi oko Vas menjaju.“
U roku od tri dana poslao sam joj audio terapiju, sa instrukcijama da je sluša svakodnevno, idealno pred spavanje. Fokus terapije bio je na umirivanju uma, otpuštanju frustracija i ponovnom povezivanju s pozitivnim emocijama. Tokom prvih nedelja, rekla je da oseća promene – bila je manje napeta i prestala je da upire prstom u sve oko sebe.
Mesec i po dana kasnije, dobio sam njeno pismo. Počelo je ovako:
„Gorane, hvala Vam. Ne znam šta se tačno desilo, ali osećam kao da sam se promenila iz korena. Ne osećam više potrebu da napadam Mileta. Umesto toga, trudim se da ga razumem i ne uzimam svaku njegovu reč kao kritiku. Počeo je drugačije da se ponaša prema meni – čak mi je doneo cveće pre nekoliko dana, prvi put posle ne znam koliko godina. Deca me takođe gledaju drugačije, prilaze mi, pričaju sa mnom… Ranije su izbegavali moju nervozu.“
Zorica je dodala da sada ima više strpljenja i da, iako još uvek radi na sebi, oseća da se njihov brak popravlja. „Zajedno večeramo neko vreme, bez svađe, bez napetosti. Moja porodica počinje da liči na porodicu.“
Kroz ovaj proces, Zorica je naučila ključnu lekciju: kada radimo na sebi i otklonimo svoje unutrašnje blokade, odnosi s ljudima oko nas se prirodno poboljšavaju. Njeno nezadovoljstvo poslom i nisko samopouzdanje polako su se razrešavali, i to je dalo prostor ljubavi i harmoniji da se vrate u njen dom.
Objavljeno uz dozvolu klijenta <<
✨ Goran Janjić, Hipnoterapeut
📞 +381 69 100 4991
📧 hterapeut@gmail.com
🌐 http://www.goranjanjic.com
🔗 https://youtu.be/bsE7PD0B6LA