„Ljubav je za mene završena priča. Dva braka, dva neuspeha, dve katastrofe. Jednostavno, ne želim više da rizikujem.“
Klimnuo sam glavom i sačekao da nastavi. Ljudi često sami izgovore ono što im najviše treba da čuju. „Prvi put sam bila mlada i zaljubljena. Verovala sam da će ljubav rešiti sve naše probleme, ali se ispostavilo da ljubav nije dovoljna kada je jedna strana spremna da se trudi, a druga ne.“ Zastala je i uzdahnula. „Drugi brak… pa, u njega sam ušla iz straha da ne ostanem sama. I znate šta? I dalje sam se osećala usamljeno, čak i u braku.“
„Razumem,“ rekao sam pažljivo. „Dali ste mnogo, ali niste dobili ono što ste očekivali.“
Lara se nasmejala gorko. „Vi to lepo kažete, ali meni je to uništilo veru u ljubav. Mislim da jednostavno nisam stvorena za to. Meni je suđeno da budem sama.“
Tokom našeg razgovora, Lara je otkrila da je još u detinjstvu imala osećaj da nije dovoljno vredna. Njen otac je bio emotivno distanciran, a majka često kritična. Kada je odrasla, tražila je potvrdu svoje vrednosti u ljubavnim vezama, ali svaki neuspeh je dodatno jačao njeno uverenje da nije dovoljno dobra.
„Lara,“ rekao sam tiho, „važno je da razumete – ljubav koju tražimo spolja mora prvo da postoji u nama. Ako ne verujete da ste vredni ljubavi, teško ćete je prepoznati ili prihvatiti, čak i kada dođe.“
Ona me je gledala sumnjičavo, kao da je želela da veruje, ali joj je to zvučalo kao neka lepa, ali daleka teorija.
Dok smo prelazili na hipnoterapiju, zamolio sam je da se opusti i zatvori oči. Vodio sam je kroz proces zamišljanja svoje unutrašnje snage – mesta u njoj gde je ljubav bila nezavisna od spoljnjih okolnosti. Tražio sam od nje da se seti trenutaka kada je volela sebe – makar to bio trenutak kada je završila neki projekat ili pomogla prijateljici u nevolji. Polako sam je vodio ka razumevanju da ljubav nije nešto što zavisi od drugih – ona počinje iznutra.
Na kraju seanse, Lara je otvorila oči, vidno smirenija. „Osećam kao da sam se probudila iz nekog čudnog sna,“ rekla je. „Ali i dalje ne znam kako da verujem u ljubav.“
„To je proces,“ odgovorio sam. „Važno je da prvo izgradite ljubav prema sebi. Kad to uspete, ljubav prema drugima neće izgledati kao rizik, već kao prilika.“
Naredna tri dana pripremao sam audio terapiju za Laru. Fokus je bio na afirmacijama koje bi joj pomagale da prepozna svoju vrednost i da izgradi unutrašnju sigurnost. Preporučio sam Lari da terapiju ne sluša samo tri nedelje, već da to bude duplo duže, i ona se saglasila.
Nakon skoro dva meseca primio sam Larino pismo.
„Gorane, moram da Vam kažem da nisam očekivala čudo, ali ono što sam doživela u zadnjih dva meseca za mene je pravo čudo. Po prvi put u životu počela sam da cenim sebe. Umesto da se krivim zbog prošlosti, počela sam da učim iz nje. Čak sam se uhvatila kako razmišljam o ljubavi, ne kao o pretnji, već kao o nečemu što zaslužujem. Još nisam sasvim spremna da nekome otvorim srce, ali polako u meni raste prijatni neizdrž. Vrlo prijatni.“
Lara nije postala osoba koja odmah traži novu vezu, ali je postala osoba koja je u miru sama sa sobom. A to je uvek prvi korak ka otvaranju vrata ljubavi.
Objavljeno uz dozvolu klijenta <<
✨ Goran Janjić, Hipnoterapeut
📞 +381 69 100 4991
📧 hterapeut@gmail.com
🌐 http://www.goranjanjic.com
🔗 https://youtu.be/bsE7PD0B6LA