„Ne mogu da poštujem svog oca, Gorane.“
Nađa je sedela preko puta mene, sa rukama čvrsto prekrštenim na grudima. U njenim očima nije bilo suza, ali se u glasu osećao duboki umor.
„Cela mladost mi je prošla u idealizovanju porodice. Majka mi je bila oličenje požrtvovanosti, otac stub kuće. A onda… Onda sam odrasla i shvatila da je sve bilo laž.“
Udahnula je duboko, ali nije uspela da sakrije gorčinu.
„Godinama sam gledala svog oca kao uzornog. Učio me je o poštenju, govorio mi kako se brak gradi na poverenju. A onda sam, sasvim slučajno, otkrila da godinama vara moju majku. Više žena, paralelni životi, tajne koje su se nizale jedna za drugom. I sad… Sad ne znam kako da živim s tim.“
Nagnuo sam se ka njoj. „Da li ste razgovarali s njim o tome?“
Odmahnula je glavom. „Kako da razgovaram? Da mu kažem da mi se gadi? Da mi se cela predstava o porodici srušila u paramparčad? Ne mogu.“
Nađa nije bila besna. Njen problem nije bio samo u izdaji njenog oca prema majci, već u gubitku temelja na kojem je gradila svoje vrednosti.
Odrastanje često donosi bolna saznanja. Mi idealizujemo roditelje, verujemo u njihove vrednosti, oslanjamo se na njihovu moralnost. A onda dođe trenutak kada shvatimo da su i oni samo ljudi – sa svojim slabostima, tajnama i greškama.
„Nađa, ono što sada osećate jeste gubitak iluzije. Nije lako kad shvatite da neko koga ste poštovali nije ono što ste mislili. Ali, postaviću vam jedno pitanje – šta ako odvojite njegov moral od svog?“
Zbunjeno me je pogledala. „Ne razumem.“
„Do sada ste njegov sistem vrednosti uzimali zdravo za gotovo. A sada imate priliku da izgradite svoj. Da odaberete šta ćete od toga zadržati, a šta odbaciti.“
Nađa se zamislila. „Ali, kako da mu oprostim?“
„Oprost nije opravdavanje. Oprost je oslobađanje sebe. Vaš otac je odgovoran za svoje postupke, ali Vi niste dužni da nosite njegov teret. Njegove greške ne moraju postati Vaše rane.“
Na hipnoterapiji smo radili na oslobađanju od osećaja izdaje i razočaranja. Nađa nije želela da nosi taj teret, ali nije znala kako da ga ostavi. U vođenoj hipnozi, pomogao sam joj da simbolično „vrati“ ocu ono što je njegovo – njegove greške, njegove laži, njegov život. A da sebi uzme ono što je njeno – sopstvenu snagu da gradi odnose na poverenju, bez obzira na njegovu izdaju.
Nakon tri nedelje slušanja audio terapije, Nađa mi je poslala poruku:
„Gorane, osećam se lakše. I dalje ne mogu da razumem svog oca, ali bar više ne osećam težinu svaki put kad ga pogledam. Kao da sam konačno shvatila – on je on, ja sam ja. Njegove greške nisu moje. Hvala Vam.“
U njenim rečima nije bilo mržnje. Samo mir. A to je već bio veliki korak napred.
>> Objavljeno uz dozvolu klijenta <<
✨ Goran Janjić, Hipnoterapeut
📞 +381 69 100 4991
📧 hterapeut@gmail.com
🌐 www.goranjanjic.com
🔗 https://youtu.be/bsE7PD0B6LA