U četvrtom danu, tuga više nije gost, već podstanar. Počinje da se ušuškava, da menja raspored u našem domu, da od običnog stanja prerasta u naviku.
Tada, umesto da se pokrenemo, mi se prilagođavamo. Prestajemo da tražimo svetlo, navikavamo oči na mrak.
Slično je sa svim neželjenim stanjima – besom, strahom, ljubomorom. Ako ih ne prepoznamo na vreme i ne krenemo da ih izbacujemo, oni počnu da se ponašaju kao naši vlasnici.
Zato je važno ne odugovlačiti. Svaki dan više je kao dodatni čvor na kanapu – kasnije ćemo ga teže razvezivati. Brz početak ne garantuje brz kraj, ali garantuje da kraj postoji.
Tri dana možeš da ćutiš, ležiš, plačeš. Četvrtog – ustani. I makar samo otvori prozor. Da znaš da si živ. I da tuga to zna.
✨ Goran Janjić, Hipnoterapeut
📞 +381 69 100 4991
📧 hterapeut@gmail.com
🌐 http://www.goranjanjic.com
🔗 https://youtu.be/bsE7PD0B6LA